Sastojci
Tijesto
250 g oštrog
brašna
125 g
margarina
70 g šećera
1 žumanjak
sok pola
naranče
naribana
kora pola naranče
Ostalo
1-2
bjelanjka
3 rebra sasvim
sitno naribane čokolade za kuhanje (ili čokolade u prahu)
šećer u
prahu
2 paketića
rum šećera
Priprema
Sve sastojke za tijesto stavite u posudu i zamijesite glatko
tijesto, oblikujte ga u kuglu, zamotajte u foliju i stavite u hladnjak na 30
min.
Na pobrašnjenoj podlozi tijesto razvaljajte na oko 3 mm debljine.
Četvrtastim kalupom (oko 6x6 cm) režite kvadrate (tijesto možete narezati i
nožem na kvadrate jednake veličine).
Svaki kvadrat cijeli premažite umućenim bjelanjkom, na sredinu
stavite malo naribane čokolade („na vrhu noža“, nemojte staviti puno nadjeva
jer će izlaziti). Lijevi i desni kraj preklopite preko sredine, preko njih
preklopite jedan slobodni kraj i preko njega idući, sve lagano pritisnite
prstima da se tijesto slijepi. Neke omotnice
možete ostavite otvorene – jedan kraj nemojte preklopiti.
Pripremljene omotnice
slažite na lim obložen papirom za pečenje.
Lim stavite u pećnicu zagrijanu na 180 °C i kolačiće pecite 10ak
min. (ovisno o vašoj pećnici, ali i debljini i veličini kolačića); kolačići
trebaju ostati svijetli.
Pečene kolačiće ostavite da se 5-10 min. hlade u limu, a onda ih
uvaljajte u šećer u prahu pomiješan s rum šećerom i ostavite ih da se potpuno
ohlade.
Vauuu!! preslatko!! Obožavammm!!! Bravoooo, velika inspiracija!
OdgovoriIzbrišiKreativna duša!!!
OdgovoriIzbrišizašto pišete u profil da kuvanje nije zadovoljstvo? kroz slike vidi se da uživate
OdgovoriIzbrišiČitajući druge blogove, tj. opise koje blogeri pišu u svoje profile, stekla sam dojam da (svi?) food blogeri vole od jutra do mraka boraviti u kuhinji, pripremati hranu, isprobavati recepte… Ja to ne volim, ja hranu volim jesti, ali ne i pripremati – no da bih ju jela, trebam ju i pripremiti – pa se sad tu vrtim u krug… Meni je važan jedino finalni proizvod (gotovo jelo) – dakle, proces pripreme je nužno zlo kojim sam prisiljena baviti se jer bez pripreme nema ni finalnog proizvoda.
IzbrišiMorala bih se udati za nekoga tko voli i zna pripremati hranu, pa se onda ja više ne bih morala baviti time. Dobro, da ne pretjerujem, ne moram se udati baš za nekoga tko voli i zna pripremati hranu – meni bi bilo dovoljno da taj netko ima novaca da plaća kuhare, slastičare i poslugu koji bi mene dvorili.